Životi neprekidno teku, skreću i mijenjaju vodostaje, mijenjajući ujedno i svijet oko nas. Rijeka mojeg života uvijek je imala više rukavaca: stripovi, bicikli, koncerti, filmski festivali, novinarstvo, aktivizam, putovanja, onaj ne bez vraga završeni studij psihologije kao nešto čemu bih se jednom voljela vratiti. U stvarima koje radim često sam bila među prvima, pokretala, vodila, osmišljavala... Ljudi su zbog toga uglavnom mislili da sam jača ili pametnija nego što jesam, a ja sam to perpetuirala gurajući se preko zdravih granica. Jer sam mislila da moram. Jer nisam htjela razočarati. Jer je nekome to bitno, a na sebe ćemo misliti kasnije. Dvadesetak profesionalnih godina i nekoliko burnouta kasnije, učim da se svemir neće raspasti ako umjesto na još jedan sastanak sama sebe odvedem u saunu. Da ljudi razumiju i prihvaćaju moje granice jednom kada ih ja sama naučim postaviti. Da mjesto vječnog samonametnutog "moram" učim slušati svoje "želim" i "trebam", ali i "ne želim" i "ne trebam". Nekoliko mojih prijateljica koje sam i sama smatrala superjunakinjama uvijek spremnima na sve upravo prolaze sličan životni put. Iznova se otkrivamo razgovarajući ne samo o svojim uspjesima nego i o padovima i moram vam reći: mnogo smo zanimljivije, kompleksnije i inspirativnije nego što smo znale. Zajedno učimo da ne moramo biti neslomljive i da ranjivost nije slabost. Baš naprotiv. Jednom kad sam ju prestala ignorirati, postala je moja tiha snaga. Milka Ranjivost je dio tihe snage. Ranjivost je otvorenost promjenama, baš kao i voda koja se mijenja ovisno o okolini kroz koju prolazi. Budi kao voda. Budi kao Kala.