Mislim da je moja tiha snaga sadržana u strpljenju, osobini koju sam morao stjecati jer mi nije dolazila prirodno. Sjećam se beskrajno mnogo razgovora s ocem koji je oličenje unutarnjeg mira, zena i strpljenja kako mi blago, ali čvrsto objašnjava zašto je važno biti strpljiv. Strpljenje mi je na koncu postalo temeljni orijentir – od dječaka koji ide “glavom kroz zid” do mladića koji ipak zna sačekati, nasmijati se u neugodnim situacijama i strpiti do pravog trenutka. U poslu, privatnom životu, hobijima i sportu drago mi je reći da sam postigao ponešto zbog strpljenja koje je rezultiralo u beskrajnoj upornosti. Svakog radnog dana, svakog treninga, kroz svaku interakciju – strpljivo, tiho, polako i uporno. A očeve riječi i dalje zvone u pozadini “Martine, strpi se, letjeti ne još uvijek ne možeš…” Martin

Strpljenje je jedan primjer tihe snage. Baš kao što voda strpljivo probija svoj put kroz kamen. Budi kao voda. Budi kao Kala.