Prihvaćanje. Priznajem, dugo mi taj pojam u praksi nije bio poznat i trebale su godine prije nego što su mi neke stvari sjele u trbuh i dok ih doista nisam počela osjećati. Godine skrivanja, pokušaja pokrivanja keloida puderom, pa onda i odjećom, sve dok god ne bi osjećala nijedan pogled na sebi rezultirale su time da se jedna vrlo otvorena i zadovoljna osoba pretvorila u negativnu, nezadovoljnu i iskompleksiranu osobu koja je svojim razmišljanjima trovala svaki odnos u svom životu.

I zato uvijek kažem, keloidi nisu samo estetski, jer su mi utjecali na svaki aspekt života. Nikad nije samo ono što se čini na van. Mijenjali su moj bitak, skidali su moj osmijeh s lica, izazivali suze i svakim pogledom na bilo koji od njih 19 po tijelu, osjećala bi se izrešetano i golo. Dok su drugi uživali na plaži, moji su odlasci na istu izgledali tako da bi umirala od želje da ih prekrijem što više, pa bi se odmah nakon što bi izašla iz mora – prekrivala ručnikom, i sjedila tako zagrnuta ako bi na plaži bilo previše ljudi. I razumijem svaki trenutak u kojem želiš nestati jer te netko pogledao i svaki onaj vrući dan u kojem ne želiš izaći van jer znaš da ćeš se skrivati i topiti ispod slojeva odjeće. Plačeš i noću, pitajući se zašto ih ti jedina imaš. Dok ne shvatiš da nisi jedina, pa s nekim možeš dijeliti svoju priču, bilo da je riječ o keloidima ili nečem drugom što je poprimilo formu i simboliku.

Prihvaćanje ne ide na silu, ne ide po špranci i ne ide brzo. Traje godinama i iziskuje hrabrost, ranjivost, otpuštanje, strpljenje, nježnost prema sebi i razumijevanje.

Bi li bilo lakše kroz život da ih nemam? Apsolutno. Ali nisam sigurna koliko bi onda sve ove snage iznad usvojila da ih nije bilo u ulozi mog najboljeg životnog učitelja ikad. I sinulo mi je upravo sad – prvi mi se pojavio nakon mamine smrti s mojih 16 godina, možda je lakše ako pronađeš i simboliku u njima, pa vidiš da ti zapravo mama kroz njih daje najbolje životne lekcije kako biti kompletan i dobar čovjek.
Prihvaćanje je snaga. Doista je.
I onda prodišeš. (Lana)

Prihvaćanje je primjer tihe snage. Jer voda prihvaća sve što nađe na svome putu. Budi kao voda. Budi kao Kala.