Do prije par godina živio sam "nomadski život". Često sam mijenjao prebivališta. Od Skopja, preko Beograda i Ljubljane pa do Frankfurta i Bruxellesa. Što poslovno, što obrazovno, ali nikad nisam bio sam. Uvijek su sa mnom putovale moje biljke...

Vesele me i čine sretnim. Bilo kad, bilo gdje... Trudio sam se i još uvijek se trudim, da planeta zemlja bude ljepša i zelenija baš svaki dan pa sve do dan danas od kad sam se "usidrio" u Zagrebu. Moje biljke su uvijek dobro društvo. One su moja Tiha snaga. Kad sam loše raspoložen one poprave dan. Uvijek su uz mene, pored mene, moja sreća...

Također to je najbolji poklon kojeg mogu pokloniti nekome. Prošlo je vrijeme kava i bombonijera – najbolji pokloni su oni koje se ne zaboravljaju… zaliti! Malo truda, par kapljica vode i to je to. Da, ja u biljke vjerujem, a ono što trebamo i one i ja zajedno su voda i lijepa riječ. One donose snagu, radost i sreću, i meni i njima. Budi kao voda. Budi kao Kala.

Ordancho

Lijepa riječ je jedan primjer tihe snage. Baš kao što voda donosi ljepotu kamo god krenula. Budi kao voda. Budi kao Kala.