Moja tiha snaga…rekla bih da je podrška. Ona u sebi sadrži toliko drugih emocija – strpljenje, nježnost i razumijevanje, prihvaćanje, hrabrost…i definitivno, ljubav, a uz nju i neku dozu strasti ili ludosti.
Možda trebaš i glavom kroz zid da naučiš, možda trebaš pljusnuti u pod i raspasti se na komadiće da se ponovno skupiš, možda ćeš napraviti puno previše grešaka po putu, ali ja te razumijem, volim, prihvaćam sve to tvoje neobjašnjivo i tu sam. Držim te za ruku, držim ti leđa, samo hrabro, zajedno ćemo. To je ono što trebamo ponavljati desetogodišnjacima u nama, nabrijanim tinejdžerima u nama, nama umornim od svakodnevice, a onda i svima drugima. Dugo mi je trebalo da shvatim da ne mogu i ne trebam sve sama. Da postoje ljudi koji mi drže leđa, čija je neprestana tiha prisutnost i razumijevanje moja tiha snaga. Druga je dimenzija podrška koju sam odlučila dati tihoj djevojčici u sebi, neobičnoj šesnaestogodišnjakinji u sebi, ženi, majci i svakoj meni koja bih mogla postati, uz dovoljno hrabrosti i unutarnje podrške. Ali najvažnije od svega, tiha snaga je ono što ja mogu dati drugima. Svojoj djeci, ljudima koje volim, svojim ljudima. Vidjeti pogled koji blista od hrabrosti i strasti kad znaju da nisu sami, da dijelimo jednaku količinu ludog uvjerenja da nema nepremostivih prepreka, nema neostvarivih snova i da imaju bezrezervnu podršku za voljeti, stvarati, osjećati, živjeti …pustiti ljude dalje u svijet s takvim sjajem u očima je neopisivo. Iva Podrška je jedan od elemenata tihe snage. Baš kao što voda podržava i njeguje život u sebi i oko sebe, ne tražeći ništa zauzvrat. Budi kao voda. Budi kao Kala.