Život me naučio da je najviše što možemo učiniti za druge - biti prisutni. Iz prisutnosti, bivanja sad i ovdje, doslovce rastu ljubav, podrška, razumijevanje, smirenost, prihvaćanje... sve. Život raste iz prisutnosti.

Kaže se da je najteže na svijetu ne raditi ništa. Ma, teže je biti prisutan, sad i ovdje, za tužne, bijesne, rezignirane, sretne, zabrinute. No, kakve ljepote niču iz odnosa ako je samo jedan prisutan za drugoga, ako mu ovaj drugi nije previše, wow, to su čuda. Dvoje prisutnih? Nebesa!

Otkad sam se naučio uzemljiti, povezati se sa srcima ljudi s druge strane stola, šanka, pulta... često su mi rekli da sam jedini koji ih je ikad zaista slušao. (A inače veliki znalci kažu da je 90 posto uspjeha terapije biti prisutan za klijenta. To se može proširiti i na odnose izvan terapijskog prostora.) Recimo, to mi je u idućoj knjizi, vidiš dijete u čekaonici, vade mu krv. Dijete je uplašeno, pred plač. Mami je previše, a ni medicinska sestra ne može dati cijelu sebe svoj djeci tog dana. Uzemljio sam se, uhvatio dečkićev pogled, i srcem sam mu rekao - tu sam za tebe, sve će biti u redu. Smirio se. Dok je on bio u kontaktu sa mnom, sestra mu je, bez suza, izvadila krv iz prsta. Kad je sve bilo gotovo, on mami više nije bio previše.

U avionu sam od Zagreba do Pariza razgovarao s bebom Francuzom. Malo sam govorio, malo pričao srcem, a on je gugutao. Roditelji su se čudili kako tako dugo to traje. Prisutnost.

Nekoliko ljudi za mene je reklo - njega ne zoveš na tulum ili u provod, ali kad se svjetovi ruše svi ga žele na svojoj strani.

Ako doista slušaš čovjeka, ne razmišljaš što ćeš iduće reći, nego si prisutan, to toliko smanjuje broj nesporazuma, da je čudo.

18-godišnjem sebi bih rekao: Super si. Nikome se ne moraš dokazati, dovoljno je što postojiš. Sve nevolje ovog svijeta nastale su jer su ljudi od "ja jesam" počeli sa "ja bih trebao biti" ovo ili ono.

Tomislav

Podrška je jedan od elemenata tihe snage. Baš kao što voda podržava i njeguje život u sebi i oko sebe, ne tražeći ništa zauzvrat. Budi kao voda. Budi kao Kala.