Moja tiha (i glasna!) snaga je hrabrost. Mislim prvenstveno na hrabrost da izađem iz zone ugode, da se izložim svijetu. Kada sam objavila prvi roman, mislila sam da ga nitko neće pročitati i trebali su mi mjeseci da prihvatim da su ga neki drugi ljudi pročitali, shvatili onako kako su oni to htjeli i da sada žele razgovarati sa mnom o tome. To je za mene definitivno bio izlazak iz zone ugode. Hrabrost je za mene traženje pomoći, što je meni jako teško jer sam navikla i naučila oslanjati se samo na sebe. Hrabrost je za mene i ljubav, prijateljstvo, nježnost – treba imati puno hrabrosti da dopustiš drugome da te vidi onakvu kakva jesi, nekad dobru, nekad uplašenu, nekad nježnu, nekad krhku, nekad nažalost i slabu. Mislim da treba imati i puno hrabrosti da voliš iznova, iako je puno puta dosad ispalo loše. Ne znam odakle crpim hrabrost u teškim situacijama, vjerojatno je mama imala pravo i tvrdoglava sam kao mazga pa jednostavno ne znam drugačije.

Iva

Hrabrost je primjer tihe snage. Baš kao što voda hrabro slijedi svoj put. Budi kao voda. Budi kao Kala.