Tišina najčešće progovori u čovjeku više od bilo kojeg glasnog uzvika! Baš kao što iz najvećeg mraka se najbolje vidi… sebe… iznutra!

Zato su za mene tiha snaga strast i hrabrost.

Kad se ne oslanjaš na motivaciju nego na kontinuitet… na puzanje, hodanje, skakanje, letenje, poneki predah, ali uvijek ideš naprijed. Ma, ako se i vratiš unazad to je samo hvatanje zaleta. Jer, rukopisom ljubavi, i krivim crtama se život dobro piše!

Strast i hrabrost da sanjaš, ostvaruješ, bivaš u cjelini! I da dane brojiš u prisutnosti, a ne produktivnosti. To je tiha snaga!

I dok živimo u vremenu koje nije obilježeno sa “ja” kako se mi zavaravamo, nego sa opasnim “i ja, i ja” koje zarobljuje lišavajući nas autentičnosti i podupirući imitiranja i brza ukalupljivanja, tihom snagom moguće je živjeti sebe izvan okvira, ladica, ormara. Ne da bi se trudilo biti posebnim, nego u spoznaji da svatko jest poseban i baš takav vrijedan, živjela ljepota slobode.

Strast i hrabrost tiha su snaga potrebna svakog dana iznova kako bi opis svakog pojedinca bio sažet u tri riječi: ne ograničavaj me! Jer upravo pronalaskom, njegovanjem i življenjem tihe snage u sebi, moguće je umjesto gledanja u granice, vidjeti beskrajne horizonte mogućnosti za najbolje ostvarivanje sebe, a to onda generira i bolje društvo. Hrvoje

Hrabrost je primjer tihe snage. Baš kao što voda hrabro slijedi svoj put. Budi kao voda. Budi kao Kala.